izvjestio. Krešo V.

Početkom Kolovoza OTK Međimurje iz Čakovca održava oldtimer susret, to je jedan od najmasovnijih susreta u Hrvatskoj. Tako je bilo i ove godine, susret je međunarodnog karaktera i blizina Slovenske granice uvjetovali su da se na startu pojavi tek nešto manje od dvjesto vozila, od toga je po mojoj procjeni oko trečinu imalo strane registarske pločice.

   
više fotografija pogledajte >>OVDJE<<

Nakon prijave, doručka i izložbe vozila u 10 i 30 sati krenuli smo u vožnju, prvo do Ivanoveca, gdje smo u Društvenom domu, nakon okrijepe, posjetili izložbu pisačih i računalnih strojeva i radio i ostalih aparata, kolekcionara gosp. Josipa Balog-a.

Iako je izloženo preko 400 strojeva i aparata, a kod kuće ih ima još, gosp. Balog nam je ukazao na tužnu činjenicu da nitko od državnih institucija do privatnih osoba nema sluha da zbrine njegovu kolekciju. Naime iz sadašnjeg prostora, koji je ionako premali, uskoro se mora iseliti, a iako bi on poklonio cijelu zbirku nekome tko bi ju izložio, do sada još nije našao ozbiljnog interesenta. Takav odnos institucija i države pomalo govori o brizi za tehničku i kulturnu baštinu u našoj državi! Koliko je samo truda, vremena i volje uložio g. Balog u sakupljanje i restauraciju eksponata,nama nije teško zamisliti pošto se isto bavimo vrlo sličnim hobijem. Napuštamo Ivanovac u nadi da če se naći riješenje za ovu vrijednu zbirku i da neće napustiti našu državu! Naše sljedeće odredište je Mali Mihaljevec, novo otvoreni restoran "Kneja" u sklopu seoskog turizma Juras.

Tamo nas je također dočekalo osvježenje u vidu slanih kiflica i hladnog pića, a sam restoran oduševio nas je svojom arhitekturom. Naime napravljen je od masivnih trupaca uvezenih iz Češke i teško ga je opisati riječima, ali zato imamo svoju foto galeriju koja če donekle dočarati atmosferu, ne samo restorana nego i cijelog susreta.
Usputno osvježenje u Badličan-u, u šumi kod "labirinta života" i odlazimo u Macinac, gdje nas pod velikim šatorom dočekuje piće i zakuske s hladnih plata, tu se je uz muziku i malo zaplesalo. Nakon toga povratak u ČK na ručak, druženje i dodjelu pehara,a još treba spomenuti da nas je organizator na svakom stajalištu tijekom susreta opskrbljivao s dovoljnom količinom hladnog pića, koje je bilo neophodno po "paklenoj" vručini koja je vladala.
Još riječ-dvije o vozilu koje je najviše impresioniralo članove našega kluba, iako je bila prisutna trkača verzija Renault Alpine, Corveta, Jaguar.., najviše smo se zagledali u mali kabriolet Aero 500.

Aero je češki proizvođač automobila koji je postojao od 1929 d0 1947,a na susretu u Čakovcu smo imali priliku vidjeti čak dva primjerka.